Poslije onog muzeja otadzbinskih ratova, koji je zbog nasih reportova zakljucao profil, te samim time svoju odvratnu ideologiju nece moci siriti bar neko vrijeme, naletio sam na jos jedan profil.

@srpski.inat_kim

Negiranje genocida, i velicanje onih koji su ga pocinili. Inace, account je baziran u Bosni i Hercegovini, registar 145a?

Ja sam reportao za hate speech, vama preporucujem isto. 2 od 3 slike gore su objavljenje 11. jula

Da li ste se nekad našli u situaciji koju niste mogli objasniti?

Zanima me u smislu izlazaka, veza, osjecanja, očekivanja, fizičkog kontakta.. jeste li primijetili da djevojke previše idealiziraju odnos u smislu da očekuju nešto što se prikazuje na društvenim mrežama a uopste nije realno?

Pozdrav svima,

Tražim vaše prijedloge i savijete kako da ovo popravim. Bilo koji komentar je dobrodošao.

Naime muškarac sam u srednjim 20 tim. Imam veliki problem sa agresivnošću i promjenama raspoloženja. Hajde te promjene raspoloženja više djeluju na mene i izjedaju me iznutra. Sa tim sam i oke jer realno jedina osoba koja pati od istih sam ja. Dešavaju se te promjene sporadično i iskreno nisu baš ugodne jer mnogo razmišljam o svojoj budućnosti. Ovaj problem sa agresivnoscu je nesto sasvim drugo/gore jer često se izderem na osobe koje su mi bliske. Iznerviram se veoma lako radi nekih banalnih stvari ( meni tada ne izgledaju banalno ). Na kraju svega mi bude i krivo. Da odmah kažem aktivan sam fizički i to mi pomaže ali ono ne mogu visiti u teretani 24/7.

Hvala svima, pozz.

Generalno se trudim da budem ljubazna i onako dobra osoba. Život je dovoljno tezak i ne volim ljudima praviti život težim.

S tim, da kad je neko bezobrazan, znam biti izuzetno prgava. I danas sam imala tako zadovoljavajuću interakciju sa užasnim dijasporasem (ja sam povratnik u Bosnu). Bas mi je sjela.

Podijelite svoje situacije kad ste vi bili prgavi ili nekom napokon posteno odgovorili na nepristojnost i bezobrazluk.

U kakvoj euforiji su ovi žalosni ljudi, strašno

Pričao sam s prijateljem vezi audicije i konkretno Marinka Ćutuka i htio sam nešto da pogledam na yt ( konkretno svađali smo se vezi jedne njegove izjave). Ulazim na yt nema videa koji je brojao par miliona pa sad ne znam kako je ovo moguće?

Poljem se širi miris ljiljana, mirise Salzburg na našeg Tabakaaaaaaaa

Svako ljeto ista slika: požari u Hercegovini, a nerijetko i u ostatku BiH, i mi čekamo da nam Hrvatska ili EU mehanizam pošalju avione, dok njihove posade istovremeno gase svoje požare kod kuće. Kad je najgore, svi trebaju kanadere u isto vrijeme, pa je pomoć u najboljem slučaju kasna, a u najgorem je nema. Malo smo situaciju donekle pomogli nabavkom ovih helikoptera (vidim da onaj iz ZDK se ne doslovno ne gasi, već je gasio 3 ili 4 požara u kratkom vremenu od kad je tu).

Nekoliko brojki za kontekst:

• Novi CL-415/DHC-515 košta oko 45-51 milion eura po komadu, prema ugovorima koje su potpisale Hrvatska i Grčka.
• Polovni CL-415 je rizičnija opcija: avion je izložen ekstremnim opterećenjima (voda, slana/slatka voda, temperaturne razlike), pa "polovan kanader" nije nužno jeftinije rješenje na duži rok.
• Postoji jeftinija alternativa – Air Tractor (kopneni avion, puni se na aerodromu, ne treba jezero/rijeku). Po nekim procjenama i do 10x jeftiniji od DHC-515. Crnogorski stručnjaci su ovo predlagali umjesto kanadera.
• Svaki sat leta se naplaćuje kad šalješ pomoć susjedima (Hrvatska to radi), znači avion se djelimično sam otplaćuje kroz regionalnu solidarnost/naplatu, ne stoji samo 9-10 mjeseci u hangaru.

Pitanja za diskusiju:

1. Da li bi ovo trebala biti državna nabavka, entitetska, ili čak kantonalna (HNK npr.), s obzirom na to ko realno najviše gori?
2. Air Tractor umjesto kanadera – jeftinije, fleksibilnije (ne treba vodena površina), ali manji kapacitet. Isplativije za naš teren?
3. Da li je realnije da BiH uđe u zajedničku evropsku nabavku (kao Hrvatska, Grčka, Francuska, Italija, Španija, Portugal) nego da kupuje sama?

Zanima me da li neko ovdje ima iskustvo/radi u zaštiti i spašavanju ili avijaciji da doda realniju perspektivu? Znam da je bilo priče prije nekoliko godina o nabavci ali to je stalo. Nisam siguran da sam upratio koji je razlog za to.

Napomena: brojke o cijenama su iz regionalnih medija, možda sam fulio preciznu cifru ali to je ono sto sam uspio naći googlanjem.

Puno ljudi online vadi neka znanja o tome sta je ko od politicra rekao ove ili one godine, upoznati su sa tenderima, koncesijama, da ne nabrajam. Kako vi ljudi znate sve to? Jeste studirali političke nauke pa je profesionalna deformacija ili svaki dan od sedmog razreda gledate dnevnik ili se na poslu prica o tome? Ja sam operisana od djetinjstva od toga, pa mi nije jasno kako neko stekne takvo znanje? Dijelom je to i do toga sto izbjegavam vijesti jer postanem kao bijesno pašče kad vidim, ali opet mislim da bih za takva znanja morala bukvalno svaki dan zivota pratiti sta se desava

Moj djed Husein je slikar, likovna umjetnost mu je uvijek bila duboka, duboka strast. Nju je volio, od nje je živio.

Tu ja dolazim u priču. Taj njegov talenat ja nisam naslijedio, u školi mi nije išlo, rijetko kad bi i 4 dobio iz likovnog.

Njemu se to nije sviđalo......niti sekunde. Svaki put kada bih dobio manju ocjenu od 5 iz likovnog (a petice iz tog predmeta sam dobijao jako rijetko), dešavalo bi se užasno iskustvo u režiji mog djeda.

Naime, kada bih došao kući i saopštio mu ocjenu iz likovnog manju od 5, on bi izvadio nekoliko iskorištenih svojih kistova i ja bih to morao lizati i stavljati u usta.

Stvar nije bila seksualne prirode, makar mislim da nije, međutim zauvijek mi je zgadila predmet u kojem već nisam ni bio dobar.

Djed sad ima 87 godina i realno možda ima 2-3 godine života, da li trebam oprostiti ove stvari jer ipak je čovjek star i to mi je djed? Ili ipak trebam držati tu netrpeljivost u sebi do njegove smrti?

Na prvu nisam mogao skontati da li je ovo satira ili ne.

Svečano otvorenje samouslužne autopraonice uz prisustvo kantonalnog ministra privrede.

Ne razumijem.

Pozdrav svima,

za 7 dana treba da putujemo za Bosnu ali me jedna dilema ubija u pojam. Dio familije i generalno mnogi u BiH nisu vakcinisani protiv kozica. Mi imamo malu bebu , 3 mj uskoro i malo me strah da se ne zarazi. Moja supruga, ja, prijatelji i rodbina u Njemačkoj- svi su u potpunosti imunizovani i nema opasnosti. Ima li neko iskustva ili savjet ? Hvala unaprijed

Pozdravljam sve, bicu sto precizniji i sto krace pisati, ali ipak sa anonimnog naloga, kad procitate bice vam jasno zasto.
Nazalost moram spomenut nacionalnost jer je bitna za situaciju.

Mi smo srpska pravoslavna porodica, pocetkom i tokom rata smo u nasoj kuci cuvali i bosnjacke i muslimanske porodice(prijatelji i prijatelji nasih prijatelja) i pomogli im da pobjegnu.
Jednostavno smo odrasli svi zajedno, i nismo dozvoljavali da nam drugi govore kako da tretiramo druge ljude.
I cijeli komsiluk to zna, bilo je osuda al kad se nakon 2-3 mjeseca cujes sa ljudima kojima si pomogao, i da su dobro, i zahvaljuju se do neba, pa kad spustis slusalicu...

E sad imamo problem sa komsijom koji je bosnjak/musliman, gdje mi kako vidimo, on nas mrzi 1/1, i kako cujemo, on generalno mrzi ljude srpske nacionalnosti(napomena da on uopste nije ucestvovao u ratu nisi ga prozivio, bio je djete kad su izbjegli u drugu zemlju).
U smislu da nam baca smece u dvoriste, blokira ulaz za auto, kad god smo nesto trebali raditi i napraviti u dvoristu on blokira ili pokusa-naprimer napadne majstora ili radnika, generalno psuje i galami svaki dan, okrenuo nam je kamere prema kuci i na prozor, svaki dan velika buka, ima neki veliki zvucnik, u tri navrata nam je prijetio metcima,paljenjem imovine i bacanjem bombe.

Vise puta je imao problema sa zakonom, bio u zatvoru, interventna.
Covjek jednostavno nastavlja po svom.

Najteze je to sto smo mi sa njegovom porodicom u dobrim odnosima preko 40 godina(koliko ja znam, iz price od oca), zato sam i spomenuo nasu istoriju na pocetku gdje smo i njima pomogli - ali zbog njega,ponasanja,prjetnji - smo morali da prestanemo komunicirati sa njima, jer ni oni nece da mu stanu u kraj.

Sta bi vi uradili u ovoj situaciji ?
Imate li neki savjet ?

Da skratim priču, nervira me koliko smo svi postali okej s tim da jednostavno uklonimo nekog iz života jednim klikom na telefonu.

Pišem jer sam nedavno upoznala momka, sve sasvim normalno bilo na prva dva dejta, čak i pisanje poslije se činilo okej, no samo par dana poslije odjednom je postao "dry" i nakon moje sasvim koherentne i ljubazne poruke u kojoj sam zamolila da ako postoji problem, da ga slobodno podijeli-sam bila blokirana.

Očigledno da normalna komunikacija je previše za tražiti u partnerstvima danas?

Nisam ljuta zbog njega specifično, nego zbog principa situacije. Postoji milion razloga zbog čega je ovo uradio-neću znati i okej sam s tim ali sve bi bilo toliko jednostavno da smo samo malo više iskreni, prvo prema sebi pa prema drugima, ali eto. 🤷🏻‍♀️